Brutalnost žandarmerije na autoputu u Lajkovcu 25. jula 2025.
Lično iskustvo tokom mirnog građanskog protesta održanog dana 25. jula 2025. na autoputu u mestu Lajkovac. U pitanju je slučaj koji predstavlja grubo kršenje osnovnih prava i sloboda, uključujući pravo na mirno okupljanje, fizički integritet i zaštitu od neosnovane upotrebe sile od strane policijskih službenika.

U prilogu su izvodi iz pisma u kome Radmila Maksimović opisuje lično iskustvo tokom mirnog građanskog protesta održanog dana 25. jula 2025. na autoputu u mestu Lajkovac. Pismo je poslato i Zaštitniku građana koji je Radmilu uputio da uputi pritužbu Službi unutrašnje kontrole policije, a oni su je uputili na komandu žandarmerije u Nišu. Major koji je bio zadužen za njen slučaj je tražio da ja dođem kod njih na razgovor, i da smatraju, s obzirom da sam odbila da dođem, da sam odustala od pritižbe. Odbila sam da dođem, jer ja imam opravdan strah od njihovog postupanja, ali sam ponudila da ili oni pošalju nekog na razgovor u policijskoj stanici u Lazarevcu, u gradu u kome živi ili da obavimo video poziv. U svakom slučaju su imali njen pisani iskaz a naknadno im je poslala i video snimke.
Obraćam Vam se kao građanka Republike Srbije zbog sumnje u prekoračenje ovlašćenja i nezakonitu upotrebu sile od strane pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova tokom mirnog građanskog okupljanja na petlji autoputa Miloš Veliki, u mestu Lajkovac, dana 25. Jula 2025.godine.
Okupljanje se odvijalo na autoputu, što svesno ističem kao prostor koji u pravilu zahteva dodatnu bezbednosnu procenu. Ipak, naglašavam da je protest bio miran, nenasilan i pažljivo organizovan, uz posebnu brigu da nijedna osoba ne bude ugrožena, niti da dođe do narušavanja javne bezbednosti. U tom kontekstu, upotreba suzavca i biber spreja nad građanima koji su mirno sedeli na putu, deluje ne samo kao neproporcionalna i neosnovana, već i kao vid zastrašivanja i represije.
Nakon što su nas prskali dok smo sedeli, udaljila sam se i počela da snimam telefonom sa razdaljine. U tom trenutku mi je službeno lice istrglo telefon iz ruke. Kada sam pokušala da ga vratim, optužena sam za “napad na službeno lice”, iako je moj jedini cilj bio da vratim svoju ličnu imovinu.
Tada sam ponovo poprskana biber sprejom direktno u lice, gurnuta na zemlju i vezana lisicama, iako sam već bila potpuno dezorijentisana i onesposobljena. Disala sam otežano, osećala jake bolove, i bila u stanju šoka.
Sve vreme nisam pružala nikakav otpor niti sam se ponašala agresivno.
Bez legitimisanja, bez bilo kakvog zapisnika ili obrazloženja, puštena sam kada je drugi pripadnik policije prišao i rekao da me puste. Smatram da su time grubo narušena moja prava i dostojanstvo.
Potom su me ubacili među ostale ljude koje su držali zgusnute, bez razmaka, i tada mi je pozlilo, Imala sam ozbiljne teškoće sa disanjem i snažan osećaj gušenja, a ruke su mi bridele i pulsirale. Uz pomoć doktorke, koja je bila među učesnicima protesta, I ukazane pomoći, uspela sam da povratim iz stanja šoka koje je nasledilo kao posledica kombinacije gušenja I privremenog slepila.
O svemu imam snimak iz trenutka kada su mi oteli telefon, jer sam snimala uživo. Takođe, druga učesnica protesta ima snimak na kom se jasno vidi trenutak kada me obaraju na zemlju, a postoje i svedoci , tj više učesnika protesta koji su bili u neposrednoj blizini
Zbog svega navedenog, molim Vas da u okviru svojih nadležnosti pokrenete postupak kontrole zakonitosti postupanja policijskih službenika, zatražite izveštaje i snimke, i ispitate sve okolnosti ovog događaja, uključujući i:
neproporcionalnu i ničim izazvanu upotrebu sile nad građanima,
neovlašćeno oduzimanje lične imovine,
zloupotrebu položaja kroz neosnovane optužbe,
kao i moguće pokušaje zastrašivanja i prekoračenja dužnosti od strane službenih lica.





